petak, 08.08.2008.
Znanost istina vjera
Švrljajući malo kojekakvim blogovima našao sam jedan koji zbori o homeopatiji (link).
Sve je puno činjenica i sve su točne, homeopatija se baš i ne da dokazati. No to nije ni važno. Čitajući komentare, završio sam na ovom članku (link).
Pojavljuju se u priči ljudi koji su za i koji su protiv. Spominju se činjenice, dokazi, istraživanja, New age i slične gluposti, religije, evolucija, Bog, obmane i zarada. I svako malo iskoči nešto tipa da netko nekome ne vjeruje ili vjeruje.
I tu dolazimo do činjenice. Ne neke posebne činjenice, već činjenice kao riječi. Činjenica bi trebalo biti nešto što bi se trebalo uzeti zdravo za gotovo. No, koliko sam shvatio, nikoga ustvari ne zanimaju činjenice, nego istina. Da istina je ono što svakoga zanima. Sumnjam da se čitatelju dalo čitati one članke, ni sam ih ne bih čitao, pa ću malo pobliže htio objasniti te probleme oko činjenica i istine.
Za početak uzmimo neki primjer činjenice. Recimo:“Zemlja je okrugla.“ Ne, to nije dobra činjenica, jer zemlja nije baš okrugla, u biti cijela je neravna, no netko bi mogao reći da postoje ravni dijelovi na Zemlji, pa bi mogli reći, hm, svašta bi mogli reći, no ne bih želio da me neki logičari uzmu na pik, jer logika mi nije jača strana. Nađimo neku drugu činjenicu. Litra vode teži 1 kg. Ustvari, zavisi koje vode, morali bismo definirati čistoću te vode, tj, sastav. Pa onda mjesto gdje se odvija mjerenje: atmosferske prilike, tlakovi, vlažnost, temperature, nadmorska visina. Ok, nije ni to neki dobar primjer. Uzet ćemo za činjenicu nešto što je nepobitno, recimo, dužina jednog metra, za to mora postojati točna činjenica. Prvi etalon je postojao, i još bi trebao postojati u Parizu, i on iznosi točno jedan metar. Ustvari koliko se sjećam slike to je bila neka plosnata šipka na kojoj je bio zarez. Zarez je prilično debel, stoga i prlično netočan, pogotovo za današnje gps-ove, pa su shvatili da trebaju novi etalon. Mislim da je današnji etalon činjenica da svjetlost prijeđe oko 300 000 kilometara u sekundi, pa je dužna metra ustvari dužina koju svjetlost prijeđe u 1/300 000 000 sekundi. To bi bilo stvarno super kad bi to bio tako lijepi broj, no najnovija činjenica je da svijetlosti ipak treba nešto manje vremena da prijeđe taj metar. A možda je sad na snazi već neki novi etalon, tko bi to znao. Ali nije niti bitno.
Jednostavno ćete morati vjerovati da je ono što tvrdi današnja znanost istina.
Idemo za nekom drugom činjenicom. Recimo da vam umre otac. Stvarno morbidno ali nije mi palo ništa pametnije na pamet. Nemojte misliti da imam nešto protiv svog oca. Jednostavno mi je palo na pamet iz pravnih razloga. Naime kad vam umre otac, a majka vam je već prije umrla (opet imam razloge) a vi ste jedinac (ili su vam sva braća i sestre već mrtvi). Na vama će biti da rješavate sve pravne stvari oko toga(eto to je razlog), osim ako niste bešćutni gad, ili ste negdje na putu pa pojma nemate što se događa. No recimo da ste tu i umro vam je posljednji roditelj i vi morate tu činjenicu (Moj otac je mrtav), prenijeti određenim ljudima. Najprije ćete morati dokazati da je to stvarno vaš otac, za to će biti dovoljna neka isprava s njegovim imenom. Potvrda od liječnika da je čovjek stvarno mrtav. Dakle, već na samom početku činjenici da određena osoba mrtva trebaju još dvije činjenice isprava sa slikom i potvrda stručnjaka, do tad izgleda da osoba nije mrtva, iako je sasvim mrtva. Ispada da činjenica koja stoji sama za sebe nije nikome važna jer svakoga zanima kako se ona odnosi na neku drugu činjenicu, i već kod drugog stupnja se upliće vjera, jer da bi dokument bio dokaz moramo vjerovati da nije krivotvoren, a da bi liječnikova potvrda vrijedila moramo vjerovati da je on stručan u utvrđivanju smrti. No, recimo da nikoga ne zanima tko je ta osoba. I vjeru želimo potpuno isključiti iz priče. Morali bismo reći: ova osoba je mrtva. No tada bi netko mogao pitati, ali možda je to voštana lutka, kako se voštane lutke nisu izborile za to da ih se zove osobama, činjenica nam baš nije samostojeća. Dakle morali bismo reći da ta materija (tijelo) nije u mogućnost da nam odgovori jeli živo. Mi ustvari ne znamo jeli otac još uvijek živ, znamo samo da on nije u mogućnosti da nam to kaže.
Hm, zanimljivo
Da, ali netko bi mogao reći: -nakon određenog vremena tijelo će se početi raspadati i to će biti dokaz da u njemu nema onoga što je bilo prije. Pa će netko reći hajde pokaži mi to što je tu bilo prije, a sada toga više nema. Biti će teško pokazati prstom, jer bismo ukazivali na mrtvo tijelo, ono je tu bilo prije i još uvijek je, ali nešto još uvijek fali zar ne.
Na kraju se sve svodi na to da što god se događa oko nas moramo vjerovati u to, jer inače, ispada da se ne događa? Ili, možda postoji i neki drugi način?
A naslov: znanost istina i vjera se svodi na pitanje bi li postojala znanost da se ne vjeruje u nju, i koliko je znanost, znanost ako se u nju mora vjerovati?
